Tokom NATO bombardovanja Srbije 1999, milioni ljudi širom sveta izašli su na ulice da protestuju. Od Atine do Moskve, od Njujorka do Tokija, masovni protesti pokazali su da značajan deo svetske javnosti smatra bombardovanje nelegitimnim.
NATO bombardovanje Jugoslavije 1999. godine izazvalo je jedan od najvećih antiratnih pokreta od vremena Vijetnamskog rata. Širom planete, od Evrope do Azije, od Amerike do Afrike, milioni ljudi izašli su na ulice da izraze protest protiv onoga što su smatrali nelegalnom i nemoralnom agresijom na suverenu državu.
Evropa na nogama
Najmasovniji protesti organizovani su u Evropi, gde je blizina konflikta i istorijsko pamćenje dva svetska rata činilo bombardovanje posebno bolnim.
Grčka — Najmasovniji protesti u bilo kojoj NATO članici. Preko 500.000 ljudi marširalo je ulicama Atine i Soluna. Sindikati su organizovali generalne štrajkove. Blokiran je NATO saobraćaj u solunskoj luci. Više od 95% populacije bilo je protiv rata.
Italija — Desetine hiljada protestovalo je u Rimu, Milanu i drugim gradovima. Posebno su bili aktivni katolički pokreti za mir koji su se pozivali na stavove Vatikana protiv bombardovanja. NATO baza Avijano, sa koje su poletali borbeni avioni, bila je meta konstantnih protesta.
Nemačka — Protesti u Berlinu, Frankfurtu i Hamburgu privukli su desetine hiljada učesnika. Posebno je bio aktivan pokret za mir u bivšem Istočnom Berlinu, gde je sećanje na bombardovanje u Drugom svetskom ratu bilo živo.
Britanija — Uprkos snažnoj podršci vlade Tonija Blera za bombardovanje, antiratni protesti u Londonu privukli su hiljade učesnika. Harold Pinter, Toni Ben i drugi javni intelektualci predvodili su demonstracije.
Rusija i Kina
Rusija — Moskva je bila centar najžešćih protesta. Desetine hiljada ljudi okupilo se ispred američke ambasade. Demonstranti su gađali ambasadu jajima i farbom. Ruski Duma jednoglasno je osudila bombardovanje. Širom Rusije, od Sankt Petersburga do Vladivostoka, organizovani su protestni skupovi.
Kina — Masivni protesti ispred američkih diplomatskih predstavništava u Pekingu, Šangaju i drugim gradovima. Protesti su posebno eskalirali nakon što je NATO „greškom" bombardovao kinesku ambasadu u Beogradu 7. maja 1999, ubivši troje kineskih novinara. Hiljade kineskih studenata opkolile su američku ambasadu u Pekingu u najmasovnijim anti-američkim protestima u Kini od 1989.
Sjedinjene Američke Države
Čak i u samim SAD, gde je javno mnjenje uglavnom podržavalo intervenciju, organizovani su značajni protesti. Demonstracije su održane u Njujorku, Vašingtonu, Čikagu, San Francisku i Los Anđelesu. Srpska dijaspora bila je posebno aktivna, ali su im se pridružile i antiratne organizacije, levorientisane grupe i libertarijanci koji su se protivili intervenciji.
Na univerzitetima — MIT, Kolumbija, Berkli — organizovane su debate i protesti na kojima su profesori kao Noam Čomski govorili protiv bombardovanja.
Ostatak sveta
Protesti su organizovani na svim kontinentima:
- Indija — Protesti u Nju Delhiju i Mumbaju; indijska vlada zvanično osudila bombardovanje
- Japan — Demonstracije u Tokiju i Osaki
- Australija — Protesti u Sidneju i Melburnu, predvođeni srpskom dijasporom
- Južna Afrika — Vlada Nelsona Mandele osudila bombardovanje; protesti u Johanesburgu
- Argentina i Brazil — Antiratni skupovi u Buenos Airesu i Sao Paolu
- Egipat i Libija — Arapske zemlje organizovale proteste solidarnosti
Značaj protesta
Svetski protesti protiv bombardovanja Srbije 1999. imali su višestruki značaj. Prvo, pokazali su da NATO narativ o „humanitarnoj intervenciji" nije bio univerzalno prihvaćen — značajan deo svetskog javnog mnjenja video je bombardovanje kao agresiju, ne kao spasavanje.
Drugo, protesti su pružili moralnu podršku srpskom narodu. U trenucima kada su padali bombe i kada se činilo da je ceo svet neprijatelj, znanje da milioni ljudi protestuju bio je izvor snage i nade.
Treće, protesti su postavili pitanje legitimiteta NATO intervencija bez mandata UN — pitanje koje je ostalo aktualno i decenijama kasnije, posebno u kontekstu invazije na Irak 2003.
Glasovi koji se ne zaboravljaju
Milioni ljudi širom sveta stali su 1999. i rekli: „Ovo nije u naše ime." Na ulicama Atine, Moskve, Rima, Berlina, Njujorka, Pekinga — svuda su se čuli glasovi protesta. Nisu mogli da zaustave bombe, ali su pokazali da savest čovečanstva nije utihnula.
U svetu gde se rat često predstavlja kao neizbežnost, ti milioni koji su izašli na ulice podsetili su nas da uvek postoji izbor — i da uvek postoje oni koji će izabrati mir. Da se ne zaboravi.
Izvori
Reuters — Anti-NATO protests sweep Europe
The Guardian — Millions march against NATO bombing
CNN — Chinese protests after embassy bombing
AP Archives — Global anti-war demonstrations 1999
Der Spiegel — Europa protestiert gegen NATO-Angriffe
Lokacija
Širom sveta — protesti solidarnosti
Komentari (0)
Budite prvi koji ostavljaju komentar.