1999

Uništena infrastruktura — mostovi, fabrike, bolnice

NATO je tokom bombardovanja Srbije 1999. sistematski uništavao civilnu infrastrukturu — mostove, fabrike, bolnice, škole, elektrane, vodovode. Uništeno je 78 mostova, 29 bolnica, 69 škola i stotine industrijskih objekata.

Jedna od najkontroverznijih dimenzija NATO bombardovanja Srbije 1999. bilo je sistematsko uništavanje civilne infrastrukture. NATO je tvrdio da napada isključivo „vojne ciljeve", ali spisak uništenih objekata govori drugačiju priču — uništeni su mostovi koji su povezivali gradove, fabrike koje su zapošljavale hiljade radnika, bolnice u kojima su se lečili bolesni, škole u kojima su učila deca, elektrane koje su davale struju domovima.

Mostovi — prekinute veze

NATO je uništio ili teško oštetio 78 mostova širom Srbije. Među najznačajnijim:

Mostovi u Novom Sadu: Sva tri mosta preko Dunava u Novom Sadu uništena su — Žeželjev most, Most slobode i Varadinski most. Drugi po veličini grad u Srbiji ostao je bez veze između dva dela grada. Ostaci mostova pali su u Dunav, blokirajući plovidbu najvažnijim vodenim putem Evrope. Za obnovu mostova bilo je potrebno više od decenije.

Mostovi na Kosovu i jugu Srbije: Desetine mostova uništeno je na putevima koji su povezivali gradove i sela, izolirajući zajednice i onemogućavajući evakuaciju ranjenika i snabdevanje civilnog stanovništva.

Železnički mostovi: Više železničkih mostova je uništeno, uključujući most kod Grdeličke klisure gde je 12. aprila 1999. NATO pogodio putnički voz, ubivši najmanje 20 putnika.

Fabrike — radna mesta pretvorena u ruševine

NATO je bombardovao industrijske objekte širom Srbije, uništavajući fabrike koje su bile stub ekonomije zemlje:

  • Zastava, Kragujevac: Automobilska fabrika koja je zapošljavala oko 36.000 radnika potpuno je uništena. Za ceo grad Kragujevac, koji je zavisio od Zastave, ovo je bilo ekonomsko razaranje bez presedana
  • Rafinerija nafte Pančevo: Potpuno uništena, izazvavši ekološku katastrofu
  • Rafinerija nafte Novi Sad: Teško oštećena višestrukim udarima
  • Duvanska industrija Niš (DIN): Fabrika duvana razorena
  • Farmaceutska industrija: Pogođeno više farmaceutskih postrojenja
  • Prehrambena industrija: Uništene su mlinovi, hladnjače i prehrambeni pogoni

Bolnice i zdravstvene ustanove

NATO je oštetio 29 bolnica i zdravstvenih ustanova. Među pogođenim objektima bili su:

  • Klinički centar Niš — pogođen više puta
  • Bolnica u Surdulici — pogođena 27. maja, ubijena 20 civila u okolini
  • Domovi zdravlja u više gradova na Kosovu
  • Porodilišta oštećena u bombardovanjima okolnih objekata

Oštećenje bolnica u ratnim uslovima, kada je potreba za medicinskom pomoći višestruko povećana, predstavlja posebno okrutan aspekt bombardovanja.

Škole i obrazovne ustanove

Šezdeset devet škola i fakulteta oštećeno je ili uništeno tokom bombardovanja. Osamnaest dečjih vrtića pretrpelo je oštećenja. Deca su mesecima bila bez nastave, sklanjajući se u podumre i skloništa umesto da sede u klupama.

Energetska infrastruktura

NATO je posebno ciljao energetski sistem Srbije, koristeći specijalne grafitne bombe (BLU-114/B) koje su kratko spajale elektroenergetske transformatore. Posledice su bile:

  • Potpuni kolaps elektroenergetskog sistema u više navrata — milioni ljudi ostajali bez struje danima
  • Uništene ili teško oštećene hidroelektrane i termoelektrane
  • Trafo-stanice uništene širom zemlje
  • Bez struje nisu radili vodovodi, bolnice, hladnjače, pekare

Telekomunikacije i mediji

NATO je sistematski uništavao komunikacione centre i predajnike. Posebno kontroverzno bilo je bombardovanje zgrade Radio-televizije Srbije (RTS) u Beogradu 23. aprila 1999, u kome je poginulo 16 zaposlenih — novinara, tehničara, šminkera — koji su radili noćnu smenu. Ovo je bio jedinstven slučaj u modernom ratovanju da se direktno napada zgrada javnog medija.

Vodovod i kanalizacija

Uništavanjem elektrana i pumpnih stanica, NATO je faktički uništio sisteme vodosnabdevanja u više gradova. Milioni ljudi ostajali su bez pijaće vode u periodima kada je elektroenergetski sistem bio van funkcije. U nekim gradovima, građani su bili primorani da koriste vodu iz bunara i reka — koja je bila kontaminirana naftnim derivatima i industrijskim otpadom iz uništenih fabrika.

Šteta bez kraja

Obnova infrastrukture uništene NATO bombardovanjem trajala je godinama i decenijama. Neki objekti nikada nisu obnovljeni. Mostovi u Novom Sadu građeni su godinama. Fabrika Zastava nikada nije dostigla predratni kapacitet. Mnoge uništene škole i bolnice čekale su godine na popravku u osiromašenoj zemlji pod sankcijama.

NATO je tvrdio da napada „vojnu infrastrukturu". Ali mostovi nisu vojska. Fabrike nisu vojska. Bolnice nisu vojska. Škole nisu vojska. Elektrane nisu vojska. Vodovodi nisu vojska. Sve to je život — svakodnevni, obični, civilni život koji je NATO sistematski uništavao tokom 78 dana.

Svaki uništeni most je prekinuta veza između ljudi. Svaka razorena fabrika je hiljada porodica bez prihoda. Svaka oštećena bolnica je bolesnik bez lečenja. Svaka srušena škola je dete bez budućnosti. Infrastruktura nije beton i čelik — infrastruktura je tkivo civilizacije. I NATO ga je pocepao. Da se ne zaboravi.

Izvori

Vlada Republike Srbije — Bela knjiga: NATO zločini u Jugoslaviji, 1999
Human Rights Watch — Civilian Deaths in the NATO Air Campaign
Amnesty International — Collateral Damage or Unlawful Killings?
UNEP — Post-Conflict Environmental Assessment
BBC News — Yugoslavia: The cost of war
The Guardian — Serbia counts cost of NATO bombing campaign
B92 arhiva — Uništeni mostovi i infrastruktura

Lokacija

Teritorija Srbije — civilna infrastruktura

Učitavanje mape...

Komentari (0)

Budite prvi koji ostavljaju komentar.

Prijavite se da ostavite komentar: Prijava

Zapalite sveću sećanja

Odajte počast sećanju na važne događaje i ljude.

Zapalite sveću