U zoru pravoslavnog Velikog petka, 9. aprila 1999, neprijatelj je otvorio artiljerijsku vatru po karauli Košare i krenuo u pešadijski juriš iz tri pravca. Prvog dana bitke, šačica mladih graničara suočila se sa hiljadu i po napadača.
Dan kada je počela bitka na Košarama duboko se urezao u sećanje njenih učesnika. Bio je to 9. april 1999. godine — pravoslavni Veliki petak, dan najveće tuge u hrišćanskom kalendaru. Za mlade vojnike na graničnoj karauli, taj dan postao je početak najtežeg iskušenja njihovih života.
Zatišje pred buru
Karaulu Košare u tom trenutku držala je 2. granična četa 53. graničnog bataljona — nešto više od stotinu vojnika, najvećim delom mladića na odsluženju redovnog vojnog roka. NATO bombardovanje Jugoslavije trajalo je već više od dve nedelje, a duž granice sa Albanijom osećala se sve veća napetost. Neprijateljske snage grupisale su se sa druge strane granice, pripremajući ofanzivu.
Artiljerijska priprema
Napad je počeo u ranim jutarnjim satima, između tri i pola pet ujutru. Sa albanske teritorije sručila se žestoka artiljerijska vatra. Granate su danima kasnije opisivane kao neprekidna, zaglušujuća bujica. Cilj artiljerijske pripreme bio je da se branioci sa Košara omekšaju i dezorijentišu pre nego što krene pešadijski juriš.
Prema svedočenjima učesnika, prvi udar je delom bio usmeren i na susednu karaulu Morina, kao obmana, da bi se glavni napad potom sručio na Košare.
Napad iz tri pravca
Posle artiljerijske pripreme, neprijateljska pešadija krenula je u napad iz tri pravca istovremeno, nastojeći da opkoli i uništi branioce karaule. Napadačke snage brojale su, prema procenama, oko hiljadu i po boraca — višestruko više od branilaca.
Glavni udar bio je usmeren na dominantne vrhove koji su nadvisivali karaulu — Rasa Košares i Maja Glavu. Ko drži te vrhove, drži i karaulu. Mladi graničari borili su se očajnički, ali nadmoć u ljudstvu i vatrenoj moći bila je prevelika. Do kraja prvog dana, neprijatelj je zauzeo Rasa Košares i pretvorio ga u sopstveni artiljerijski položaj.
Prva žrtva i prvo pojačanje
Prvog dana bitke poginuo je i ranjen znatan broj branilaca. Među ranjenima bili su i oficiri koji su neposredno vodili odbranu. Ipak, uprkos gubicima i povlačenju sa najviših položaja, jezgro odbrane nije se raspalo.
Već narednog dana na Košare je počelo da stiže pojačanje iz sastava 125. motorizovane brigade, čime je započela stabilizacija fronta. Ono što je izgledalo kao brz proboj neprijatelja, pretvorilo se u dugu, iscrpljujuću bitku koja će trajati mesecima.
Simbolika datuma
To što je bitka počela baš na Veliki petak dobilo je posebno mesto u srpskom sećanju. Dan stradanja u veri postao je i dan stradanja na granici. Deveti april danas je datum komemoracije bitke na Košarama — dan kada se svake godine polažu venci i odaje počast poginulim braniocima.
Onima koji su tog jutra ostali na svojim položajima pod kišom granata, dugujemo trajno sećanje. Da se ne zaboravi.
Izvori
Politika — feljton „Košare"
RTS — svedočenja učesnika bitke
Lokacija
Granična karaula Košare
Komentari (0)
Budite prvi koji ostavljaju komentar.