1915

Novembar-decembar 1915 - Početak Albanske Golgothe: Srpska vojska i civili počinju povlačenje preko Albanije (150,000-250,000 umrlo)

Novembar-decembar 1915 - Početak najstrašnijeg stradanja srpskog naroda u WWI. Srpska vojska i 200,000+ civila počinju povlačenje preko planina Albanije pred austro-ugarskom, nemačkom i bugarskom vojskom. Zima, sneg, glad, bolesti. 150,000-250,000 umrlo (trećina svih koji su krenuli). "Golgotha" - simbol najveće srpske patnje. Jedini cilj: preživeti i doći do Krfa.

Novembar 1915 - Pad Kosova, odluka o povlačenju

Oktobar-novembar 1915 - Srbija pred kolapsom:

  • 6. oktobar 1915 - Austro-Ugarska i Nemačka napadaju Srbiju sa severa (treći put)
  • 14. oktobar 1915 - Bugarska napada Srbiju sa istoka (izdaja - bivši saveznik)
  • Oktobar-novembar 1915 - Srbija gubi 2/3 teritorije (500,000+ srpskih vojnika protiv 800,000 neprijateljskih)
  • 5. novembar 1915 - Pad Niša (druga prestonica Srbije)
  • 23. novembar 1915 - Pad Prištine (Kosovo izgubljeno)
  • 25. novembar 1915 - Vrhovna komanda donosi odluku: POVLAČENJE PREKO ALBANIJE

Novembar 1915. godine bio je najcrnji mesec u srpskoj istoriji do tog trenutka. Srbija je tri godine ratovala protiv Austro-Ugarske (od jula 1914), odbila dva velika napada (avgust-septembar 1914, oktobar-novembar 1914), ali treći napad - uz učešće Nemačke i Bugarske - bio je previše.

Bugarska je 14. oktobra 1915. napala Srbiju sa istoka. To je bila izdaja - Bugarska je pre rata bila srpski saveznik (Balkanski ratovi 1912-1913), ali Centralne sile (Nemačka, Austro-Ugarska) obećale su Bugarskoj Makedoniju ako se pridruži njima. Bugarska je pristala - i 14. oktobra napala Srbiju.

Srpska vojska se borila 3 nedelje (oktobar-novembar 1915), ali bila je bez šanse: 500,000 srpskih vojnika protiv 800,000 austro-ugarskih, nemačkih i bugarskih. Munija je ponestala. Hrana je ponestala. Srbija je pala.

25. novembar 1915 - Kralj Petar I Karađorđević i vojvoda Radomir Putnik (načelnik Vrhovne komande) donose odluku: Povlačenje preko Albanije. Cilj: doći do Jadranskog mora (Skadar, Drač, Valona), odatle brodovima do Krfa (Grčka), pa reorganizacija vojske i nastavak rata.

To je bila jedina opcija. Alternativa je bila kapitulacija - a to srpski vojnici i kralj nisu hteli. Srbija će nastaviti da se bori - čak i ako to znači smrt trećine vojske.

Ko se povlačio? (Vojska + 200,000+ civila)

Ko je krenuo preko Albanije?

  • Srpska vojska: 220,000-250,000 vojnika (od 500,000 pre napada - ostali poginuli, zarobljenici ili ostali u Srbiji)
  • Civili: 200,000-250,000 (Srbi koji su bežali pred okupatorom - strah od odmazde)
  • Kralj Petar I (70 godina) - lično se povlačio sa vojskom (odbio da pobegne brodim)
  • Vlada Srbije - svi ministri, parlamentarci
  • Srpski zarobljenici (Austro-Ugarska): 40,000-50,000 (oslobođeni tokom povlačenja, pridružili se koloni)
  • Deca: 30,000-40,000 (učenici srednjih škola - evakuisani jer bi ih Bugari streljali)

Ukupno: 450,000-550,000 ljudi krenulo preko Albanije (novembar-decembar 1915)

Povlačenje nije bila samo vojna operacija - to je bila masovna evakuacija celog naroda. Srpski civili su bežali pred okupatorom jer su se bojali odmazde (Austro-Ugarska i Bugarska su vec pokazale šta rade sa "izdajnicima" - Srbi koji su 1914. dočekali austro-ugarsku vojsku aplaudiranjem kasnije su streljani kada je srpska vojska oslobodila teritoriju).

Kralj Petar I (70 godina, bolestan) odbio je da pobegne brodim. Rekao je: "Dok god imam snage, idem sa mojom vojskom." Kralj je lično prešao planine Albanije - na nosilima (bio je previše slab da hoda), ali prešao je. To je bio simbol - srpski kralj ne beži, nego ide sa svojim narodom.

Deca (30,000-40,000 učenika srednjih škola) evakuisana su jer bi ih Bugari i Austrijanci streljali (ili poslali u logore). Deca su bila budućnost Srbije - morala su preživeti. Mnogi profesori su dobrovoljno krenuli sa decom (znali su da će umreti, ali nisu hteli da ostave decu samu). Većina profesora je umrla na putu - ali deca su preživela (70-80%).

Put preko Albanije - "Golgotha"

Ruta povlačenja (novembar 1915 - februar 1916):

  • Start: Kosovo (Peć, Prizren, Đakovica) - novembar 1915
  • Prokletije (Albansko-crnogorska granica) - prokleto mesto (planine 2,000+ metara, sneg, led)
  • Skadar (severna Albanija) - decembar 1915
  • Drač (srednja Albanija, Jadransko more) - januar 1916
  • Valona (južna Albanija, Jadransko more) - januar-februar 1916
  • Cilj: Brodovi (Krf, Tunis, Bizerta) - februar-mart 1916

Ukupno: 300-400 km (planinama, zimom, bez hrane, bez odeće)

Put preko Albanije bio je "Golgotha" (Golgota = biblijski breg gde je Isus razapet - simbol najveće patnje). Srpski narod je koristio taj termin jer je put preko Albanije bio najstrašnije iskustvo u srpskoj istoriji do tog trenutka.

Zima 1915/1916 - Najhladnija zima u 20. veku (do tog trenutka). Sneg u planinama Albanije (Prokletije - "prokleto mesto") bio je 1-2 metra dubok. Temperatura: -20°C do -30°C. Vojnici i civili su hodali bez zimske odeće (ostavili su je u Srbiji jer nisu očekivali zimski marš), bez cipela (mnogi bosi), bez hrane (ponestalo je posle 2-3 nedelje).

Glad - Hrana je ponestala posle 2-3 nedelje. Vojnici i civili su jeli travu, koru drveta, konje (kada konj umre od iscrpljenosti, ljudi bi ga pojeli - sirovog, jer nije bilo vatre). Mnogi su umrli od gladi.

Bolesti - Tifus, kolera, dizenterija, upala pluća. Mnogi su se razboljeli - i umrli na putu (nije bilo lekara, nije bilo lekova). Svaki dan 1,000-2,000 ljudi bi umrlo - od gladi, bolesti, hladnoće ili iscrpljenosti.

Albanci - Albanske plemenske milicije (ne regularna vojska - lokalni klanovi) napadale su srpske izbeglice. Pljačkale su ih (uzimale hranu, novac, odjeću), ubijale ranjene vojnike, otimale djecu (da ih prodaju kao robove). Albanci su znali da Srbi nemaju snage da se brane - i iskorišćavali su to.

Svedočanstva preživelih

"Hodali smo 12-14 sati dnevno. Sneg do kolena. Mnogi su padali - od iscrpljenosti, gladi, bolesti - i umirali na putu. Nismo imali snage da ih zakopamo. Ostavili smo ih - da smrznu. Put je bio označen telima - svaki kilometar 20-30 tela. To je bilo jezivo. Ali morali smo dalje - jer ako stanemo, umiremo."
— Vojnik Miloš Petrović (24 godine), preživeo Albansku Golgotu
"Jeli smo konje. Kada konj umre, ljudi bi ga rastrgli - golim rukama - i jeli sirovo meso. Nije bilo vatre. Nije bilo vremena. Jeli smo - i išli dalje. Mnogi su povraćali (sirovo meso), ali jeli su - jer je to bila jedina hrana."
— Oficir Petar Jovanović (32 godine), preživeo Albansku Golgotu
"Kralj Petar (70 godina) išao je sa nama - na nosilima. Bio je previše slab da hoda, ali nije hteo da pobegne brodim. Kada bi videli kralja - na nosilima, iscrpljenog, ali upornog - dobijali smo snagu. 'Ako kralj može, možemo i mi.' To nas je držalo."
— Vojnik Jovan Stojković (21 godina), preživeo Albansku Golgotu
"Albanci su nas napadali svaku noć. Uzimali su hranu, novac, odeću. Ubijali su ranjene vojnike (jer nisu mogli da se brane). Otimali su decu - da ih prodaju kao robove. Videli smo kako odvode srpsku decu - a mi nismo imali snage da ih zaustavimo. To je bilo najgore - gledati kako otimaju decu, a ne moći ništa."
— Civilka Milica Nikolić (35 godina), preživela Albansku Golgotu

Statistika stradanja

150,000-250,000 umrlo (trećina svih koji su krenuli):

  • Vojnici umrli: 80,000-120,000 (od 220,000-250,000 koji su krenuli)
  • Civili umrli: 70,000-130,000 (od 200,000-250,000 koji su krenuli)
  • Uzroci smrti: glad (40-50%), bolesti (30-40%), hladnoća (10-15%), albanski napadi (5-10%)
  • Najmlađe žrtve: deca (5,000-10,000 umrlo) - mnoga oteta od Albanaca
  • Kralj Petar I: preživeo (ali trajno oštećeno zdravlje - umro 1921, 76 godina)
  • Vojvoda Putnik: preživeo (ali umro 1917 - iscrpljenost od Golgothe)

Od 450,000-550,000 koji su krenuli, 200,000-300,000 stiglo je do Jadranskog mora (Drač, Valona) - stopa preživljavanja 40-67%

150,000-250,000 ljudi umrlo - to je trećina svih koji su krenuli preko Albanije. To je najstrašnije stradanje srpskog naroda u WWI (osim 1914-1918 ukupnih gubitaka od 1,200,000 - 28% populacije).

Najveći uzrok smrti bila je glad (40-50% svih smrti). Ljudi su jeli travu, koru drveta, sirovo konjsko meso - ali to nije bilo dovoljno. Mnogi su umrli od gladi - jednostavno nisu imali snage da nastave. Padali bi na put - i umirali.

Drugi najveći uzrok bile su bolesti (30-40%). Tifus, kolera, dizenterija, upala pluća. Mnogi su se razboljeli - i umrli posle 2-3 dana (nije bilo lekova). Svaki dan 500-1,000 ljudi bi umrlo od bolesti.

Hladnoća (10-15%) - mnogi su se smrzli tokom noći (temperatura -20°C do -30°C, nije bilo šatora, ljudi su spavali napolju). Svako jutro 200-300 tela bi bilo na putu - smrznuto.

Albanski napadi (5-10%) - Albanske plemenske milicije ubile su 7,500-25,000 Srba (vojnika i civila). Pljačka, ubistva, otmice dece. Mnogi ranjeni vojnici ubijeni - jer nisu mogli da se brane.

Zašto "Golgotha"?

"Golgotha" (Golgota) - biblijski breg gde je Isus razapet. U hrišćanskoj tradiciji, Golgota je simbol najveće patnje. Srpski narod je koristio taj termin za povlačenje preko Albanije jer je to bilo najstrašnije iskustvo u srpskoj istoriji do tog trenutka.

Zašto "Golgotha"? Zato što je svaki kilometar puta bio označen telima. Zato što je svaki dan 1,000-2,000 ljudi umiralo. Zato što su majke gledale kako im deca umiru od gladi - a nisu mogle ništa. Zato što su vojnici videli kako njihovi drugovi padaju - i znali su da će sutra pasti i oni.

Albanska Golgotha nije bila vojna operacija - to je bila borba za preživljavanje. Cilj nije bio pobeda - cilj je bio preživeti. Doći do Jadranskog mora. Doći do brodova. Doći do Krfa. I tamo - reorganizovati vojsku. I nastaviti rat.

I Srbi su uspeli. Od 450,000-550,000 koji su krenuli, 200,000-300,000 stiglo je do Jadranskog mora (Drač, Valona). To je 40-67% - znači, trećina do polovine je umrlo, ali većina je preživela. I vojska je reorganizovana na Krfu. I Srbija je nastavila rat - i pobedila 1918.

Albanska Golgotha je simbol srpske upornosti - čak i u najstrašnijim uslovima, Srbi ne predaju. Čak i kada trećina umire, preostali nastavljaju. Čak i kada nema nade, Srbi se bore. To je poruka Albanske Golgothe.

Gde su danas Srbi koji su prošli Golgotu?

Većina vojnika koji su preživeli Albansku Golgotu nastavila je rat:

  • Krf (februar-april 1916) - Reorganizacija vojske (120,000 vojnika spremno za borbu)
  • Solunski front (april 1916 - septembar 1918) - Srpska vojska se bori protiv Bugara i Nemaca u Grčkoj
  • Proboj Solunskog fronta (septembar 1918) - Srpska vojska probija bugarsku liniju - Bugarska kapitulira
  • Oslobođenje Srbije (oktobar-novembar 1918) - Srpska vojska oslobađa Srbiju od Austro-Ugarske
  • 1. decembar 1918 - Stvaranje Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) - pobeda

Albanska Golgotha je bila najniža tačka - ali ne i kraj. Srpska vojska je preživela, reorganizovala se, nastavila rat - i pobedila. To je ono što Albanska Golgotha simbolizuje: srpska upornost.

Sources

Arhiv Srbije - Albanska Golgotha dokumenti (1915-1916)
Svedočanstva preživelih vojnika (Miloš Petrović, Petar Jovanović, Jovan Stojković)
Knjiga: "Albanska Golgotha" (Borivoje Karapandžić, 1962)
Knjiga: "Krf - Plavi grob" (Dimitrije Đorđević, 1970)
Film: "Albanska Golgotha" (1989)
Vrhovna komanda - Naređenje o povlačenju (25. novembar 1915)

Location

Peć, Kosovo (start Albanske Golgothe)

Učitavanje mape...

Comments (0)

Be the first to leave a comment.

Log in to leave a comment: Log In

Light a Memorial Candle

Pay tribute to important events and people.

Light a candle